AUTOR: prof. dr Milan Radovanović

U Francuskoj su se nalazile razne vojne misije, škole, logori i bolnice u kojima su boravili naši vojni predstavnici, vojnici, studenti, đaci, bolesnici i rekonvalescentni. Krajem 1915. i početkom 1916. godine nekoliko stotina maturanata i studenata stiglo je u Francusku iz Grčke, Albanije, Tunisa i Alžira, gde su bili smešteni po mnogobrojnim zavodima, prihvatilištima i školskim internatima. Posle dugih pregovora između francuskih i srpskih vojnih i prosvetnih vlasti postignut je sporazum da se za srpske đake i studente formira specijalna škola u kojoj bi polaznici, pored vojne obuke, imali nastavu koja bi im omogućila polaganje gimnazijske mature i/ili učiteljski ispit. Na zahtev francuskih vlasti za smeštaj srpskih đaka-vojnika određeno je selo Žozije (Jausiers), Donji Alpi, 8 kilometara od varošice Barseloneta.

„Ministar vojni je 18/31. maja 1916. godine doneo odluku da se za obuku đaka okarakterisanih kao borci iz klase rođenih 1897. godine obrazuje u Francuskoj Đački bataljon u kome će pored vojne obuke, produžiti u potrebnoj meri i svoje studije”. (2) Naredbom ministra vojske, uz saglasnost Ministarstva prosvete, pored mesta škole određena je i organizaciona struktura Đačkog bataljona: štab i četiri đačke čete. U školi se odvijala i vojna i srednjoškolska nastava. (1) Ministar vojske je naredbom od 18. juna 1916. godine odredio za komandanta bataljona pešadijskog potpukovnika Radoja Đurovića, za ađutanta bataljona – pešadijskog poručnika Jevrema Miloševića. Ministar prosvete je od ministra vojnog zatražio da se u bataljon upute nastavnici i profesori gimnazija, koji su bili u vojsci, pa su tako za komandire četa bili određeni: Milan Tomić, profesor kruševačke gimnazije, Nikola Ranojević, profesor II beogradske gimnazije, (Sl. 1) Sima Cvetković, profesor šabačke gimnazije i dr Svetolik Stevanović, profesor I beogradske gimnazije. Posle kratkog vremena odustalo se od formacije sa četiri čete i prešlo na formaciju sa tri čete. Sima Cvetković je izabran za direktora nastave. Jedan od osnovnih razloga za ovu promenu je bila i nemogućnost smeštaja čak ni tri čete u Žozijeu. Treća četa sastavljena uglavnom od studenata bila je smeštena u varošici Mon Dofenu (Mont Dauphine). (1)

O samoj školi, njenoj nameni i strukturi polaznika, u istorijskim dokumentima postoje neke protivrečnosti. „U nekim slučajevima, kada su srpski učenici pokazivali besprimernu neposlušnost ili hteli da napuste školovanje koje im je bilo obezbeđeno, popunjavali su redove Đačkog bataljona. Taj bataljon je poslužio i kao neka vrsta pretnje za sve one koji su bili dobrog zdravlja i imali više od 18 godina, a nisu primerno ispunjavali svoje obaveze”. (2) U fusnoti: „Prosvetno odeljenje iz Pariza moli da se đaci koji budu izbačeni iz škola ne upućuju u kolonije, već u Žozije u Đački bataljon na obuku i popravku. Šef Prosvetnog odeljenja iz Pariza izveštava da je po ovoj stvari preduzet korak kod francuskih vlasti”. Sa druge strane, ministar prosvete Ljuba Davidović smatrao je da đaci na školovanju u Francuskoj ili u Univerzitetskom bataljonu ne treba da se pozivaju na front bez obzira na to koje su godine rođeni. (2) U pismu predsedniku Vlade Nikoli Pašiću: „Najveći deo naših studenata i učenika bio bi prinuđen da prekine dalje školovanje, čime bi bila uništena naša nada, da u kratkom vremenu dobijemo znatan broj univerzitetski spremnih činovnika, koji su sada potrebniji nego ikad. […] Ako se sada oni poštede (ne upute na vojnu dužnost) i upotrebe docnije na mestima na kojima mogu biti neizostavni, univerzitetski spremni u obnovljenoj i uvećanoj domovini”.

Sl. 1 Originalna fotografija prof. Nikole Ranojevića upućena kao razglednica porodici u Beogradu, na kojoj je svojeručno ispisano „Jausiers-Basses Alpes” i datum „9/22 – VII – 1917.”

Broj polaznika Srpske gimnazije u Srpskom đačkom bataljonu je prema dopisu šefa prosvetnog odeljenja u Parizu od 25. 5. 1916. godine bio 280. Prema dopisu ministra prosvete predsedniku vlade N. Pašiću od 8. 11. 1916. bilo je 381 polaznika. Formiranje bataljona je bilo završeno 25. maja 1916, a početak rada je bio dvadeset dana kasnije – 14. juna 1916. Polaznici u Žozijeu su bili smešteni u kasarnama, (Sl. 2) sa kojima nisu bili zadovoljni. Tako, pukovnik J. P. Gajić, potonji komandant bataljona 4. 4. 1917. piše da su srpski đaci „smešteni u dva kasarnska paviljona; kasarne su starijeg tipa, prozori jednokatni, kupatilo sa primitivnim tuševima, ovuda vlada dosta velika promaja, u zimskim mesecima se sobe zagrevaju ugljem, sada i ako se svuda nalazi sneg, sobe se ne zagrevaju, bez sumnje takav je propis, a ekonom kaže da se ne može dobaviti ogrev, jer smo daleko od železničke pruge. Nužnici nisu pod istim krovom. Pada u oči da u neposrednoj blizini, na 8 km nalazi se varošica Barceloneta, u kojoj se nalaze moderne kasarne sa parnim grejanjem, gde su smešteni nemački zarobljenici, koji su, do dolaska ovog bataljona, bili u ovim kasarnama”.

Ne ulazeći detaljnije u nastavni plan i program, uspešnost polaznika, probleme koja je ova škola imala, a o čemu se detaljno govori u radu P. Milosavljevića na preko 35 stranica, (1) na osnovu koga je najvećim delom u skraćenom obliku ona opisana, činjenica je da je ministar vojni 16. februara 1917. doneo odluku o rasformiranju đačkog bataljona. Prema odluci svi đaci iz bataljona stavljeni su bili na raspolaganje Prosvetnom odeljenju, dok je starešinski kadar imao biti upućen u Bizertu, Tunis. Odlukom Ministarskog saveta naredba da se bataljon rasformira je suspendovana početkom aprila meseca.

Nesređena situacija (zatvaranje i produženje rada) kulminirala je krajem 1917. godine, kada je većina polaznika završila svoje obaveze i otišla na dalje usavršavanje na univerzitete u Francuskoj. Četvrtog novembra bataljon je napustila prva partija od 38 đaka, zatim je prema odluci Prosvetnog odeljenja 34 učenika upućeno u srpsku školu Sen Žan, a sledećih 28 đaka otputovalo je iz Žozijea 8. novembra. U periodu od 9. do 11. novembra francuskim vojnim vlastima predate su bile kasarne, a već 12. novembra 1917. godine Žozije je napustio i komandant bataljona kapetan I klase Milan M. Tomić. Time je srpski Đački bataljon u Žozijeu prestao da postoji.

Sl. 2 Razglednica sa izgledom kasarni u kojoj je bio Srpski đački bataljon u Žozijeu. Na razglednici se nalaze i dodatna objašnjenja dodata rukom, kao što su naša kasarna, naša soba i egzercirište.
Sl. 3 Originalna razglednica iz 1916. god. sa tekstom Žozije (Donji Alpi). Vojna nastava srpskih gimnazista
Sl. 4 Srpska Gimnazija (učionica)

Prvi poštanski objekat koji se tiče Srpske vojne škole u Žozijeu je poštanski objekat poslat iz Žozijea šest dana posle formiranja Đačkog bataljona i odnosi se na razglednicu Barselonete, Alpi (Sl. 3) na čijoj se poleđini nalazi poštanski žig Žozijea od 31. 5. 1916. i formacijski francuski žig „Boginje koja sedi” ljubičaste boje sa nedovoljno jasnim tekstom, koji se može proceniti da glasi „Fort de Tou…noux / Le gouverneur”. Karakterističan je tekst na poleđini, koji glasi:

30.05.16 Jausiers

Dragi tečo,

Pre nekoliko dana stigoh ovdi (u kasarnu) i evo sedoh odmah da vam se javim. Ima nas oko tri stotine; oficira nemamo još, nadamo se kroz neki dan da dođu. Pisaću vam opširnije.

J. D. adresa ovako

Ecol militaire serbe,

Jausiers

Basse Alpes

Sl. 5 Razglednica Barcelonete, Alpi, upućena iz Žozijea 31. 5. 1916. za Alžir. Pored poštanskog žiga i navedeni formacijski žig „Fort de Tournoux / Le gouverneur”

Izvršenim istraživanjima (Wikipedia, the free encyclopedia, http://j.mezin.free.fr/forts.html) utvrđeno je da je sporno slovo koje nije moglo da se pročita „r”, tako da konačno može da se definiše žig u potpunosti, kao „Fort de Tournoux / Le gouverneur”, jer se navedeni podaci odnose na žig istoimenog utvrđenja. Naime, tvrđava „Fort de Tournoux” je utvrđenje u dolini Ubaye u francuskim Alpima. Građena je više ili manje kontinualno u periodu između 1843. godine i 20. veka da bi se Francuska zaštitila od invazije i Italije i Savoje. Fort de Tournaux se nalazi na planinskoj strani na visinama koje se kreću od 1300 do 2000 m u pojedinim delovima. Na najnižem nivou nalazi se kasarna Pellegrin na 1300 m odmah pored glavnog puta između Cols-a i Var-a do sela i Condamine i gradova Žozijea i Barcelonete.Tvrđava je odigrala svoju ulogu kada su austrougarske trupe tokom Prvog svetskog rata pokušale da se približe od strane Col de Larche i bile odbijene. Pri kraju Prvog svetskog rata, ipak, tvrđava je izgubila svoj strategijski značaj usled primene savremenijih tehnika ratovanja, kao što je vazduhoplovstvo.

Postojeći opisani žig na ovoj razglednici ima očigledno i ulogu cenzurnog žiga. Ovim je u potpunosti razjašnjen navedeni žig i poštanski objekat u potpunosti dobio na verodostojnosti, kao za sada prvi žig iz ove škole.

Srpska vojna škola u Žozijeu(Ecole militaire serbe de Jausiers) imala je, kako je to već pomenuto, tri čete: prvu, drugu i treću koje su se zvale Prva četa Univerzitetskog srpskog bataljona (I compagnie du bataillon Universitaire serbe), Druga četa Univerzitetskog srpskog bataljona (II compagnie du bataillon Universitaire serbe) i Treća četa Univerzitetskog srpskog bataljona (III compagnie du bataillon Universitaire serbe). Na pošti upućenoj iz Žozijea nalaze se kao formacijski, zavisno od broja čete međusobno različiti žigovi: Prva četa imala je dva žiga – troredi i četvororedi (sa i bez godine), druga četa imala je četvororedi žig (sa godinom) (dve boje), treća četa je imala troredi formacijski žig (bez godine).

Uobičajeni žig Prve čete u četiri reda izgledao je kako sledi:

Ire COMPAGNIE

DU BATAILLON UNIVERSITAIRE SERBE

No_______________________

enr____________________ 191_

Troredi žig kod Prve i Treće čete nema zadnji red.

Troredi žig Prve čete srpskog bataljona je verovatno nastao od četvororedog odstranjivanjem (slučajno ili namerno) četvrtog reda gde se nalazi godina, pogotovo što su oba žiga identični (u prva tri reda). U ovo se uklapaju i datumi: četvororedi žig, predstavljen ovde, nosi datum 29. 05. 17, a troredi – 13. 06. 17. Odavde sledi da je do promene verovatno došlo krajem maja ili početkom juna meseca 1917. godine. Troredi žig Treće čete srpskog bataljona se razlikuje od navedenih što zadnja linija sa oznakom No. nije ravna, već delimično ornamentisana (videti Sl. 7). Pored ovih žigova pošta iz Srpske vojne škole u Žozijeu koristila je i jednoredi žig Bataillon Universitaire Serbe. Ove žigove je pratio (ili nije) dvokružni žig, gde je pored „Le vagmester” (u sredini) stajalo i „Ecole militaire serbe de Jausiers / Basses – Alpes”. Poštanski objekti koji su slati za Solun, Francusku, Tunis su imali tretman vojničke pošte i nisu bili frankirani (Franchise militaire). Nadalje će navedene konstatacije biti ilustrovane poznatim primerima:

Sl. 6: 13. 6. 1917. Pismo upućeno iz Žozijea za Bizertu. Troredi žig I Compagnie du bataillon universitaire serbe, No, i vagmestra – oba ljubičaste boje: Ecole militaire serbe de Jausiers / Basses – Alpes.
Sl. 7: 29. 5. 1917. Pismo upućeno iz Žozijea za Bizertu. Četvororedi žig I Compagnie du bataillon universitaire serbe, No, sa godinom 191_ i mestom za upis godine, koje je ostavljeno praznim, i vagmestra sa natpisom Ecole militaire serbe de Jausiers / Basses – Alpes (oba ljubičaste boje).
Sl. 8: 30. 10. 16? Francuska vojnička karta upućena iz Vojne pošte br. 8 preko vojne pošte Vrhovne komande (VP 999) sa Solunskog fronta za Žozije. Žig srpske vojne cenzure br. 20 ljubičaste boje. Četvororedi žig II Compagnie du bataillon universitaire serbe, No, sa godinom ”191_, sivo-crne boje.
Sl. 9: 16. 3. 1917. Francuska patriotska vojnička karta upućena iz Mont Dofena za Nicu. Troredi žig III Compagnie du bataillon universitaire serbe, No, ljubičaste boje.
Sl. 10: 10. 3. 17. Malo pismo upućeno iz Žozijea za Sidi Abdallah, Tunis. Jednoredi žig Bataillon Universitaire Serbe i vagmestra (oba ljubičaste boje).

Ovom pregledu se može dodati i francuska vojnička karta (Sl. 9) upućena od strane izvesnog Stojković Božidara (sergent major) iz Drugog Univerzitetskog srpskog bataljona, Žozije za Frontanas, Francuska. Ova karta, pored poštanskog žiga, nosi još jedan tip žiga sličnog opisanom u početku: formacijski francuski žig „Boginje koja sedi”. I pored lošeg otiska, može se pažljivim posmatranjem uočiti „….Hopital de Tournoux / Le medecin chef”, što ukazuje da je verovatno navedeni polaznik vojne škole u Žozijeu u to vreme bio u bolnici i poslao kartu, koja, umesto srpskog žiga, nosi francuski bolnički žig. Deo teksta na poleđini: „… Ja sam ovde pre 7 … upućen za obuku iz Bizerte. Tamo sam bio oko 7 meseci….”

Sl. 11: Francuska vojnička karta upućena 31. 3. 17. iz Žozijea za Frontanas, Francuska. Pored poštanskog žiga i žig ….Hopital de Tournoux / Le medecin chef ljubičaste boje

Čini se da je ovim celokupna „priča” o Srpskom đačkom bataljonu, koja u našoj literaturi nije bila obrađena, zaokružena.

Literatura:

  1. Milosavljević, P. „Srpski đački bataljon u Žozijeu (Donji Alpi) 1916-1917”, Istorijski glasnik.
  2. Bojić, D. Srpske izbeglice u Prvom svetskom ratu (1914-1921), Zavod za udžbenike, Beograd 2007.