AUTOR: Kristijan Obšust

Apstrakt:

U radu su analizirane karakteristike filatelističkog i filumenističkog ilustrativnog materijala u kontekstu njihovog značaja kao specifične vrste istorijskih izvora, odnosno osobene forme arhivskih dokumenata. Pored opštih karakteristika nastanka i razvoja filatelističke i filumenističke ilustrativne građe u skladu sa društvenim i hronološkim kontekstom, ukazano je i na potencijalne mogućnosti sređivanja ovog ilustrativnog materijala u okvirima arhivističke teorije i prakse. Takođe, uz ukazivanje na osobenosti značaja motiva na poštanskim markama i nalepnicama kutija od šibica kao specifičnih formi istorijskih izvora, u radu je ukazano i na njihov društveni i kulturni značaj kao osobene ilustrativne građe na osnovu koje se mogu izučavati različite društvene prakse poput plasiranja državne ideologije, ali i nekadašnje komercijalne tendencije.

Ključne reči: arhivska građa, arhivski dokument, filatelija, filumenija, poštanske marke, nalepnice kutija od šibica

Filumenistički i filatelistički materijal predstavlja specifičnu ilustrativnu, a najčešće i kraću tekstualnu formu određenog ikonografskog motiva koji je nastajao ili koji nastaje u određenom hronološkom i prostornom kontekstu, odnosno u zavisnosti od čitavog fundusa društvenih konstelacija u kojem je delovao ili u kojem deluje njegov tvorac kao pravni subjekt unutar konkretnog državnog, tj. političkog i administrativnog sistema. Polazeći od krucijalne činjenice da filatelistički i filumenistički materijal najčešće predstavlja specifičan ilustrativni produkt njegovog tvorca, neophodno je ukazati na razloge da li je i na koji način moguće poštanske marke (filateliju) i nalepnice na kutijama od šibica (filumeniju) percipirati kao arhivsku građu. Odnosno, koji su argumenti da se filumenistički i filatelistički ikonografski zapisi u sferi njihovog semantičkog sadržaja (ikonografskog rešenja) – koji u manjoj ili većoj meri konsekventno proizilaze iz šireg dijapazona društvenih tendencija prisutnih u okvirima određenog državnog entiteta – percipiraju u okvirima njihovog sociološkog, estetskog, propagandnog, ali pre svega, konkretnog kulturno-istorijskog značaja kao dela kolektivne memorije. Polazeći od prethodno navedenog, neophodno je da se odmah na početku ovog rada ukratko razmotre razlozi zbog kojih bi se filatelistička i filumenistička građa mogla percipirati kao vrsta arhivalija, odnosno arhivske građe, a ne samo u kontekstu njene estetske vrednosti, koja više pripada isključivoj sferi kolekcionarstva.

Uvodna razmatranja

Kako bismo pravilno i celovito sagledali višestruki značaj filatelističkog i filumenističkog materijala kao forme ilustrativnog zapisa koji predstavlja vredan vizuelni i ikonografski sadržaj sa jasno naglašenim društvenim i političkim, a u slučaju filumenije i reklamnim karakterom, neophodno je da se ukratko osvrnemo na inicijalne razloge onoga ko taj materijal stvara, odnosno na političke, društvene, a u kontekstu filumenije i komercijalne razloge određenog tvorca kao kreatora filatelističkog i filumenističkog zapisa. Polazeći od činjenice da arhivska građa, prema važećim interpretacijama i tumačenjima u kontekstu teorije arhivistike, nastaje aktivnošću njenog tvorca, odnosno stvaraoca (pravnih i fizičkih subjekata) i da u smislu njenog nastanka (kao zapisa delovanja tvorca) samo definisanje građe ne proističe iz ograničenja u pogledu vrste ili područja delovanja njenog tvorca, kao ni iz namere ili učinka delovanja onoga ko arhivsku građu stvara, već iz fundamentalne činjenice da svojim delovanjem tvorac proizvodi zapise, tj. arhivsku građu (videti Ivanović 2010, 28–29), pokušaćemo ukratko da se osvrnemo na koji način se filatelija i filumenija mogu percipirati kao vrsta arhivske građe, odnosno kao posebna i specifična kategorija arhivalija. Svakako, treba istaći da u kontekstu svog nastanka filumenija (nalepnice na kutijama šibica) i filatelija (poštanske marke) nemaju isti društveni i politički karakter u kontekstu pravnog položaja njihovog stvaraoca, pa je u tom smislu neophodno odrediti konciznu distinkciju između ove dve kategorije, bez obzira na to što semantički karakter ilustrativnog zapisa u tematskom smislu prisutnom na filatelističkom i filumenističkom materijalu naizgled može često delovati po svom sadržaju slično. Takođe, filumenistički i filatelistički materijal predstavlja finalan produkt njihovog stvaraoca koji u kontekstu filumenije, a posebno filatelije, jasno prati određena dokumentacija (arhivska građa) vezana za njihov nastanak. Prema tome, prateća arhivska građa koja svedoči o nastanku filumenističkog i filatelističkog produkta (poštanske marke, nalepnice na kutiji od šibica), predstavlja posebnu vrstu istorijskog izvora koja svakako suštinski korespondira sa finalnim vizuelnim i semantičkim sadržajem filumenističkog i filatelističkog zapisa (ikonografskog rešenja), ali koja ima i dodatnu vrednost iz koje se, između ostalog, mogu pratiti idejni i administrativni procesi nastanka samog filumenističkog i filatelističkog ilustrativnog materijala kao konačnog produkta njihovog stvaraoca (pravnog subjekta), koji deluje u određenom političkom, administrativnom i društvenom sistemu. U tom smislu, filumenistički i filatelistički vizuelni zapis najčešće prati čitav niz posebnih arhivskih dokumenata koji pružaju jasnu sliku razloga i ciljeva za njegovo stvaranje kao finalnog produkta od strane njihovog stvaraoca koji svakako deluje unutar postojećeg društvenog, administrativnog (birokratskog) i političkog sistema. Prema tome, stvaralac kao pravni (državni) subjekt proizvodi svoj specifičan konačan proizvod (poštansku marku, nalepnicu na kutiji od šibica) kroz koji se odražavaju različite društvene i propagandne aktivnosti unutar postojećeg vremenskog i hronološkog konteksta državnog entiteta u kojem je tvorac arhivske građe delovao ili deluje. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, jasno je da filumenistički i filatelistički zapis treba posmatrati u kontekstu ostatka arhivske građe njegovog tvorca, bez obzira na to što on sam po sebi predstavlja posebnu i specifičnu vrstu građe iz koje se mogu iščitavati različite društvene, političke, a u kontekstu filumenije i komercijalne tendencije u okvirima jasno utvrđenog hronološkog i prostornog okvira.

Poštujući osnovno obeležje arhivistike koja se bavi proučavanjem principa i metoda zaštite arhivske građe radi njenog korišćenja kao istorijskog izvora za potrebe nauke i druge opšte potrebe (Filipović, Škordić i Marković 2016), ključno je ukratko ukazati zbog čega filomenološku i filatelističku građu treba posmatrati kao specifičan istorijski materijal sa jasnim kontekstom njenog nastanka, odnosno kao specifičnu vrstu arhivske građe. S obzirom na to da arhivska i registraturska građa nastaje delovanjem pravnih i fizičkih lica i da ne postoji ograničenje u pogledu delovanja, namere onoga ko deluje ili učinka samoga delovanja, osim da proizvodi zapise (Ivanović 2010, 28), a poštujući istorijski značaj filatelističkog i filumenističkog materijala, kao i delovanje njihovog stvaraoca u određenom društvenom sistemu, nesumnjivo i jedan i drugi medijum (poštanske marke i nalepnice na kutijama za šibice), možemo posmatrati kao istorijsko svedočanstvo određene epohe, a u tom smislu i kao osobenu vrstu arhivske građe koja najbliže analogije ima sa zbirkama plakata, ili eventualno određenim kategorijama (grupama) tematskih razglednica.  

Uzimajući u obzir vizuelna rešenja (ikonografske motive) koja nalazimo na poštanskim markama kao i motive na nalepnicama kutija od šibica, a uz akceptovanje prostornog i vremenskog konteksta njihovog nastanka, sasvim je jasno da se radi o posebnim vrstama istorijske građe koja svedoči o političkim i društvenim tendencijama u društvu koje su postojale u trenutku izdavanja određene serije poštanskih maraka, pojedinačne poštanske marke, ili pak u slučaju filumenije – i o načinima reklamiranja koje je bilo svojstveno u određenom istorijskom periodu. Dakle, izuzev značaja estetskog rešenja određenog ilustrativnog motiva na poštanskoj marki ili na nalepnici kutija od šibica kroz koji se mogu pratiti karakteristike grafičkog dizajna i istorijat crteža, primaran značaj filumenije, a posebno filatelije, predstavlja izbor samog motiva kao reprezenta i svedočanstva onovremenih političkih, društvenih ili pak komercionalnih praksi. Kako bismo pravilnije sagledali prethodno navedeno, odnosno osobenosti značaja filatelističke i filumenističke građe i njenog potencijalnog sagledavanja kao specifične vrste arhivske građe nastale delovanjem njihovog tvorca kao pravnog subjekta, moramo ipak ukazati na osnovnu distinkciju u značaju i specifičnostima nastanka filumenističke u odnosu na filatelističku građu. Ova distinkcija prvenstveno proizilazi zbog različitog pravnog značaja tvorca filumenističke u odnosu na tvorca filatelističke građe unutar konkretnog političkog sistema tj. entiteta. Odnosno, dok tvorac filumenističkog materijala predstavlja samo jedan od pravnih (industrijskih) subjekata (npr. fabrika šibica), značaj filatelije je daleko veći i uslovno se može posmatrati kao određeni medijum za plasiranje državne propagande ili ideologije. Ovakvo stanovište proizilazi iz činjenice što plasiranje poštanskih maraka predstavlja aktivnost državnog administrativnog aparata koje se vrši na opštem nivou, dok je filumenistički materijal nastajao u kontekstu delovanja industrije šibica, te je u tom smislu njegov ikonografski sadržaj, iako vizuelno često interesantniji, neuporedivo manjeg istorijskog značaja. Odnosno, poštanske marke se plasiraju na državnom nivou, tj. predstavljaju aktivnost jednog pravnog subjekta (npr. Pošta Srbije) koji je u smislu zakonodavstva jasno određen od strane države. Samim tim, izbor motiva ikonografskog prikaza poštanske marke isključivo je vezan za opštenacionalni, tj. državni nivo. U tom smislu, izgled poštanskih maraka određuje direktno politički entitet koji putem njih plasira određenu ideološku poruku. Poštanske marke koje su inicijalno nastale za potrebe platnog prometa poštanskih usluga, od svog nastanka predstavljaju sastavni deo administrativnih aparata političkog entiteta (države), te u tom kontekstu imaju višedimenzionalni značaj koji umnogome prevazilazi, ali i korespondira sa njihovim vizuelnim rešenjima. Nasuprot tome, filumenistička građa koja je ranije predstavljala jedan od najčešćih formi reklamiranja, plasirana je od strane jednog pravnog subjekta i bez obzira na eventualni ideološki sadržaj na nalepnicama kutija od šibica i na gabarit određene serije, ona svakako nema u kontekstu njenog tvorca kao pravnog subjekta značaj i uticaj, kao što je to slučaj sa filatelističkom građom. Međutim, propagandna ili komercijalna svrha vizuelnog rešenja nalepnica na šibicama, svojevremeno je svakako predstavljala značajnu formu medijuma za plasiranje određenih poruka, uzimajući u obzir mobilnost kao i gabarite serija određenih vizuelnih motiva na kutijama za šibice.

Bez obzira na to što filumenistički i filatelistički materijal ima svog stvaraoca u pravnom smislu, u kontekstu njegovog značaja kao arhivske građe on u arhive ne mora dospeti u okviru fonda njihovog tvorca. Zapravo, poštanske marke i filumenistički materijal najčešće u arhiv kao građa dolaze u formi ličnih i porodičnih fondova. Pored toga, poštanske marke najčešće u arhivske fondove dospevaju kao sastavni deo drugih arhivskih dokumenata (npr. razglednice ili prepiska). Pitanja koja se odnose na načine ulaska filumenističke i filatelističke građe u arhivske fondove biće dodatno razmotrena u daljem tekstu.

Kako bismo pravilno sagledali specifikume filatelističkog i filumenističkog materijala kao dve srodne, ali posebne kategorije arhivske građe, u nastavku ovog članka biće ukazano na karakteristike filumenističkog i filatelističkog materijala kao zasebnih kategorija, odnosno grupa arhivskih dokumenata.

FILATELIJA: poštanske marke kao arhivska građa

Terminološka odrednica filatelija, kojom se u kontekstu analize ovog rada definiše celokupna filatelistička građa, odnosno ilustrativna građa koju čine poštanske marke u svim postojećim formama, uveden je od strane francuskih kolekcionara poštanskih maraka u drugoj polovini 19. veka.[1] Iako je inicijalno nastala u krugovima kolekcionara, vremenom je ova odrednica postala sastavni deo svih leksikona i rečnika i danas se pod njom u generativnom smislu obuvata celokupna filatelistička građa. U svom semantičkom značenju pojam filatelija se definiše kao sakupljanje, čuvanje, izlaganje i proučavanje poštanskih maraka.[2] Poštanska marka, u kontekstu svog značaja u administrativnom funkcionisanju, predstavlja način evidentiranja pretplate za poštanske usluge. Odnosno, sa njom se potvrđuje da je pošiljalac pisma platio u potpunosti ili delimično cenu poštanske usluge. Korišćenje poštanskih maraka danas predstavlja najrašireniji način plaćanja poštanskih usluga na globalnom nivou. Prva poštanska marka, tzv. Crni peni (The penny black), plasirana je u Velikoj Britaniji prvog maja 1840. godine i kao sredstvo plaćanja za poštanske usluge je počela da se koristi od 6. maja iste godine (videti Golden 2009). Njena vrednost je iznosila jedan peni i bila je crne boje, zbog čega je među filatelistima i dobila takav naziv. Na njoj je bio prikazan portret monarha, odnosno kraljice Viktorije (videti Hill 1940). Inicijalna ideja za plasiranje prve poštanske marke je, dakle, bila naplata poštanskih usluga, što je osnovni funkcionalni koncept poštanskih maraka koji postoji i danas. Zapravo, uvođenje poštanske marke kao sredstva plaćanja poštanskih usluga proisteklo je iz reforme poštanskog sistema u Velikoj Britaniji i konsekventno se može definisati kao deo viktorijanskih tradicija.[3] Na samu ideju o razvoju koncepta poštanske marke došao je Džejms Čalmers (James Chalmers) još 1834. godine, ali njegova ideja tada nije naišla na odobravanje onovremenog državnog aparata (videti Smith and Metcalfe 1971). Na sličnu zamisao o kreiranju poštanske marke je došao i Slovenac Lovrenc Košir 1835. godine.[4] Takođe, Roulend Hil (Rowland Hill) nešto kasnije osmišljava koncept samolepljive poštanske marke koji objašnjava u svom eseju Postal Reform: its Importance and Practibility u kojem ujedno iznosi stanovište da je bolje da pošiljalac plaća prenos poštanske pošiljke, kao i da je potrebno uvesti jedinstvenu tarifu u iznosu od jednog penija bez obzira na udaljenost na koju se pismo šalje.[5] Britanski parlament je tokom avgusta 1839. godine na osnovu zamisli prethodno navedenih ličnosti usvojio ovakav način slanja poštanskih usluga, što je već naredne godine rezultiralo plasiranjem prve poštanske marke, odnosno Crnog penija. S obzirom na to da se pokazao kao izuzetno praktičan, koncept poštanske marke se brzo proširio po Evropi, tako da su ga ubrzo usvojile brojne države (Švajcarska 1843, Bavarska 1849, Francuska i Austrija 1850, Pruska 1851, Rusija 1857, Turska 1863, itd.).

Penny Black (Crni penny), prva poštanska marka u istoriji korištena u poštanskoj službi. Izdata je u Velikoj Britaniji 1. maja 1840. godine. (IZVOR: wikipedia.org).

Prve pošte u Kneževini Srbiji osnivaju se 1840. godine kada se ujedno uvode i prvi poštanski žigovi.[6] Zakonom o pošti, koji je donet 1. maja 1866. godine, zvanično je predviđeno da Praviteljstvujušća knjigopečatnja (Državna štamparija) štampa i izdaje poštanske marke, koje su zvanično ušle u upotrebu kao sredstvo plaćanja poštarine.[7] Predfilatelistički period na prostoru Srbije je trajao od uspostavljanja poštanske službe 1848. godine do izdavanja prve poštanske marke 1866. godine i otpočeo je uvođenjem poštanskog žiga Uokvireni Beograd, kao i žiga bez okvira koji je prvo korišćen u Kragujevcu. Tzv. poštanski žig Uokvireni Beograd zapravo nije predstavljao poštanski, već carinski žig.[8] Prva serija poštanskih marka izdatih u Srbiji sastojala se od tri poštanske marke i plasirana je 13. jula 1866. godine. Na njoj je bio prikazan lik onovremenog monarha Mihajla III Obrenovića pri čemu su marke imale vrednost od 10, 20 i 40 para, dok je njihov tiraž u zavisnosti od marke iznosio od 12000 do 20000 primeraka. Takođe, 1866. godine izlazi i serija sa grbom Srbije koja je zapravo služila za porto inostranih novina i one nisu imale žig. Specifično je da su marke sa žigom u tom periodu često krivotvorene i da su obeležavane na način koji nije bio u skladu sa onovremenim zakonom. Tokom 1869. godine plasirana je serija od osam maraka sa likom kneza Milana IV Obrenovića u raznim bojama u vrednostima od 1. do 50 para. Generalno posmatrano, prve serije maraka plasiranih u Kneževini Srbiji (do 1880. godine) su štampane u različitim kvalitetima papira i sa različitim formama nazubljenja, dok se njihovi motivi često ponavljaju.

Najstarija poštanska marka plasirana u Kneževini Srbiji sa likom kneza Mihajla III Obrenovića iz 1866. godine. Primerak od 10 para. (IZVOR: wikipedia.org).

Filatelistička građa u arhivima: mogućnosti u pristupu klasifikaciji i sistematizaciji filatelističke građe

Filatelistički materijal u arhive po pravilu dospeva kao sastavni deo različitih dokumenata (pretežno prepiske i razglednica), odnosno u okviru različitih arhivalija iz registaturskog materijala, ili pak kao sastavni deo arhivskih dokumenata u okviru ličnih ili porodičnih fondova. U tom kontekstu, on se od strane arhivista na određeni način zanemaruje, s obzirom na to da se fokus stavlja na sadržaj konkretnog arhivskog dokumenta (arhivalije) ili razglednice na kojoj je nalepljena određena poštanska marka. Pri tome se prilikom izrade informativnih sredstava o arhivskoj građi uopšte ne ukazuje na to da li neki dokumenat ili razglednica na sebi sadrže nalepljenu poštansku marku bez obzira na njenu filatelističku vrednost, odnosno raritetnost. Takođe, ni u analitičkom inventaru – koji predstavlja naučno informativno sredstvo užeg tipa i koji se izrađuje za arhivsku građu jednog fonda, najčešće starijeg i značajnijeg ili za arhivsku građu iz ličnih i porodičnih fondova, kao i zbirki (Filipović, Škordić, Marković 2016) – ne postoje napomene vezane za postojanje filatelističkog materijala.

Na brojnim arhivskim dokumentima u okviru arhivskih fondova može se pronaći filatelistički materijal koji zapravo u fizičkom smislu predstavlja sastavni deo određene arhivalije (nalepljena poštanska marka na arhivskom dokumentu). S obzirom na to da je u kontekstu arhivističke teorije i prakse autentičnost, celovitost i verodostojnost arhivskog dokumenta neupitna (videti Filipović, Škordić, Marković 2016; takođe Ivanović 2010), jasno je da poštanske marke na arhivalijama treba percipirati kao sastavni deo arhivskih dokumenata. Međutim, problem u kontekstu filatelističke građe koja je sastavni deo određenog dokumenta, predstavlja činjenica da ona u informativnim sredstvima o arhivskoj građi ostaje nevidljiva čak i ukoliko su u pitanju jedinstveni i retki filatelistički primerci. Poseban slučaj, odnosno izuzetak, predstavlja ukoliko filatelistička građa zapravo predstavlja produkt, tj. zapis tvorca. Odnosno, ukoliko je npr. u određeni arhiv dospela građa od tvorca koji proizvodi filatelistički materijal (npr. Pošta Srbije sa svojim pravnim prethodnicima i sledbenicima), ona će biti sređena i odložena na trajno čuvanje u arhivu u okviru postojećeg fonda na način koji neće remetiti unutrašnji poredak i jedinstvo fonda. Dakle, filatelistička građa će u ovakvom slučaju biti sređena prema registraturskom principu, tj. po principu provenijencije. Na taj način će biti adekvatno ispoštovan način rada stvaraoca filatelističke građe, odnosno građa u okviru konkretnog fonda će biti u poretku kakav je stvoren u samoj registraturi. Na isti način je potrebno sređivati i građu pojedinih udruženja građana, npr. klubova ili saveza filatelista. Ukoliko eventualno u prethodno navedenom slučaju ne postoji poredak u registraturi (nepostojanje ili nepravilno vođenje knjiga evidencije i dr.), filatelističku građu je potrebno sređivati po principu slobodne provenijencije uz maksimalno akceptovanje filatelističkih smernica koje se primenjuju u kolekcionarstvu, tj. na osnovu kataloga poštanskih maraka i drugih kriterijuma, na šta će biti ukazano na kraju ovog dela teksta.

Nešto bolji tretman u okvirima arhivistike ima filatelistička građa koja u arhiv pristiže u okviru ličnih ili porodičnih fondova, ali samo pod uslovom da je ona fizički odvojena od drugih arhivalija, odnosno, ukoliko je u pitanju kolekcija poštanskih maraka koju je eventualno pojedinac čiji je lični fond dospeo u arhiv sakupljao. U ovakvim retkim slučajevima, najbolje je sačuvati postojeći poredak filatelističkog materijala kakav je načinjen od strane njegovog tvorca, izuzev ukoliko on nije razvrstan, pa se u tom slučaju može pristupiti sređivanju prema filatelističkim načelima iz domena kolekcionarstva koji su koncizno određeni, a na koje će biti ukazano kasnije. Dakle, u kontekstu sređivanja ličnih i porodičnih fondova, filatelistička građa – ukoliko predstavlja zasebnu kategoriju (zbirku markica nastalu od tvorca fonda) – najčešće se stavlja u šestu grupu, odnosno u ilustrativni materijal. Filatelistička građa ipak najčešće predstavlja sastavni (fizički) deo arhivskih dokumenata, posebno u okviru ličnih i porodičnih fondova. U okviru njih, često se sreće na arhivalijama u ilustrativnom materijalu (šesta grupa) ili, pak, u prepisci (četvrta grupa). Svakako, poštanske markice kao sastavni (fizički) deo arhivskih dokumenata, mogu se naći i na arhivalijama raspoređenim u druge grupe ličnih i porodičnih fondova.

Kada je reč o zbirkama arhivskih dokumenata, filatelistički materijal bi u teorijskom smislu mogao imati najadekvatniji tretman u okvirima arhivističke prakse. Zbirke predstavljaju veštački stvoreni skup ili grupu dokumenata različitih karakteristika ili provenijencije, odnosno skup dokumenata najrazličitijeg porekla nastalog izborom njihovog tvorca (Filipović, Škordić, Marković 2016, 53). Samim tim, a u skladu sa prethodnom definicijom, određeni arhiv može formirati zasebnu filatelističku zbirku, što u suštini ne predstavlja redak primer u brojnim inostranim arhivima. Takođe, kada je reč o zbirkama, značajan filatelistički materijal je moguće pronaći u zbirkama razglednica gde poštanske marke često predstavljaju u fizičkom smislu sastavni deo određenih razglednica. Ukoliko se arhiv odluči za formiranje posebne filatelističke zbirke, to je moguće uraditi samo ukoliko se filatelistička građa nalazi u izvornom fizičkom obliku kao posebna autentična arhivalija, a ne kao sastavni (fizički) deo drugih arhivskih dokumenata. Takođe, u ovom smislu treba akceptovati činjenicu da stvaranje potencijalne filatelističke zbirke može biti izvedeno na dva načina: 1. Filatelistička zbirka koja je formirana na osnovu filatelističkog materijala koji ima različitu provenijenciju. Na ovaj način se ujedno izbegava da filatelistički materijal u svom izvornom obliku završi u grupi Varia. 2. Kao posebna zbirka fizičkog lica (npr. filateliste – kolekcionara) koji ju je poklonio arhivu. Iako se na ovaj način filatelistička zbirka može percipirati i kao deo ličnog fonda pojedinca, u konkretnom slučaju se hipotetički podrazumeva situacija da je filatelistička građa u svom izvornom obliku u arhiv stigla kao poklon (ili u formi) otkupa iz privatne kolekcije. U takvom slučaju, filatelističku zbirku je potrebno ostaviti uređenu prema načinu kako ju je formirao kolekcionar, tj. filatelista. Pod pretpostavkom da je filatelistička građa u arhiv došla iz različitih izvora, odnosno da filatelistički materijal u arhivu ima različitu provinijenciju, a da arhiv želi da formira posebnu filatelističku zbirku, neophodno je držati se kriterijuma koji postoje u okvirima filatelističke prakse. U tom pravcu, krucijalan značaj za sređivanje zbirke imaju adekvatni katalozi poštanskih maraka koji pružaju čitav niz validnih informacija koje se mogu iskoristiti, kako za sređivanje zbirke, tako i za formiranje potencijalnog informativnog sredstva o njoj. Kako bi se detaljnije obrazložilo prethodno navedeno, neophodno je u formi kratkog „predloga uputstva za sređivanje filatelističkog materijala” kao zasebne arhivske zbirke, pružiti pojedina metodološka uputstva.

Identifikovanje poštanskih maraka se vrši prema motivu i natpisu na marki, a za preciznu identifikaciju potrebno je koristiti neki od renomiranih kataloga poštanskih maraka.[9] Nakon što je poštanska marka ili serija poštanskih maraka[10] identifikovana, može se pristupiti njihovom sređivanju i razvrstavanju. Sređivanje može biti geografsko (prema državi porekla) ili tematsko (prema temi ikonografskog motiva na marki). Geografsko (prema državi porekla) je daleko adekvatnije budući da poštanske marke, kao što je prethodno istaknuto, umnogome reprezentuju društvene tendencije određenog političkog i nacionalnog entiteta, dok tematsko razvrstavanje više spada u domen afiniteta filateliste, tj. predstavlja tekovinu kolekcionarstva. U oba slučaja, neophodno je pratiti datum izdavanja (plasiranja poštanske marke), odnosno poštanske marke treba razvrstavati prema hronološkom principu. Uz akceptovanje hronološkog aspekta, treba obratiti pažnju na vrstu filatelističke građe. U tom smislu, poštanske marke u svojoj osnovnoj podeli mogu biti redovne i prigodne.

Redovne poštanske marke i vrednosnice koriste se za opštu upotrebu i izdaju se u skladu sa potrebama poštanskog saobraćaja, odnosno kao sredstvo plaćanja poštanskih usluga u unutrašanjem i međunarodnom poštanskom saobraćaju. Ikonografski motiv na redovnim poštanskim markama utvrđuje državni organ, odnosno ministarstvo nadležno za poslove poštanskih usluga. Pored praktične namene, redovne poštanske marke, svojim likovnim i grafičkim rešenjem, odnosno motivima i drugim karakteristikama, u trajnoj su funkciji kulturne, naučne, sportske, istorijske i druge promocije države koja ih plasira.

Prigodne poštanske marke i vrednosnice predstavljaju poštanske marke koje Pošta izdaje za posebne prilike i koje, slikom ili motivom, obeležavaju neki značajan jubilej, događaj ili datum iz nacionalne ili svetske istorije, sporta, kulture, nauke i sl., ali služe i da prikažu različite motive (npr. flora i fauna).[11] Njihova upotreba je ista kao i kod redovnih poštanskih maraka, odnosno koriste se kao sredstvo plaćanja poštanskih usluga u unutrašanjem i međunarodnom poštanskom saobraćaju. Prema usvojenim filatelističkim standardima, plasiranje prigodnih poštanskih maraka koje se izdaju u sklopu obeležavanja jubilarnih datuma podrazumeva sledeće godišnjice: 50, 75, 100, 125, 150, kao i svaku narednu dvadesetpetogodišnjicu.[12]

Nezavisno da li su u pitanju prigodna ili redovna izdanja poštanskih maraka i serija poštanskih maraka, prilikom razvrstavanja treba ih ređati hronološki. Na isti način, uz akceptovanje hronološkog principa, potrebno je ređati i ostalu filatelističku građu.

Pored redovnih i prigodnih poštanskih maraka, postoje i sledeće kategorije filatelističke građe:

Poništene marke – mogu biti redovne ili prigodne. To su one marke koje su na pismu udarene poštanskim žigom ili su u daleko ređim slučajevima precrtane ili potpisane od strane poštanskog činovnika ili od određene poštanske uprave. Ovakve poštanske marke, ukoliko nisu odlepljene, predstavljaju sastavni deo određene arhivalije (arhivskog dokumenta) i nipošto ih ne treba razdvajati od njega kako bi se sačuvala autentičnost dokumenta. Kada je reč o poštanskom žigu utisnutom na poštanskoj marki, u kontekstu filatelije kao kolekcionarstva, one često imaju veću vrednost (ukoliko se radi o retkim žigovima), dok u kontekstu arhivistike žig utisnut na poštanskoj marki može predstavljati svojevrsni izvor podataka. Ujedno, otisak poštanskog žiga ima određenu istorijsku vrednost.[13]

Karnet – predstavlja jednu ili više maraka povezanih međusobno. Za povezivanje se koriste korice sa prigodnim tekstom, crtežima i drugim ilustracijama.

Koverat prvog dana (FDC) – predstavlja koverat koji se pojavljuje istoga dana kada i odgovarajuća prigodna poštanska marka ili serija maraka. Svojim motivom i odgovarajućim tekstom u potpunosti dopunjuje prigodnu marku.

Maksimum karta – ilustrovana poštanska karta veličine 9 x 14 cm ili 10.5 x 15 cm. Poštanska marka se lepi na lice maksimum karte i žigoše se žigom prvog dana. Prema definiciji Međunarodne filatelističke organizacije (FIPA), ilustracija na karti mora da zauzima minimum 75% površine jedne strane karte. Takođe, ilustracija mora da bude povezana sa motivom na marki, ali nikako ne sme da bude identična sa njim. Žig kojim je marka poništena mora biti jasno vidljiv. Kada je u pitanju žig „card maximum”, on je pozicioniran na poleđini maksimum karte. Ako je maksimum karta u celini poštansko izdanje (poštanska karta, marka i žig), onda se radi o „poštanskim maksimum kartama”, a ako je maksimum kartu izdala neka druga organizacija, radi se o „filatelističkoj maksimum karti”.

Blokovi – predstavljaju jednu ili više poštanskih maraka koje čine jednu seriju, a koje se štampaju u obliku blokčića (listića) sa ciljem slikovitijeg opisa motiva na poštanskoj marki ili seriji poštanskih maraka sa kojom se tematski podudaraju. Blokovi imaju prigodan karakter i štampaju se povremeno za posebne prilike i jubileje. Oni, poput prigodnih maraka, svojim vizuelnim rešenjem, obeležavaju neki značajan jubilej, događaj ili datum iz nacionalne ili svetske istorije, sporta, kulture, nauke i sl., ali takođe služe i da prikažu različite motive poput flore i faune.

Tabak (tabačić) – predstavlja broj maraka u štamparskom tabaku i zavisi od odluke poštanske uprave, zahtevanog formata same marke, od tematske, motivske i upotrebne namene izdanja. Tabak može biti: A. sa 25 maraka (5 x 5), B. sa 20 maraka (4 različita motiva, sa po 5 maraka sa pripadajućim vinjetama[14] u sredini tabaka koja su bez oznake nominalne vrednosti. Marke i vinjeta svaka za sebe i sve zajedno prikazuju određen motiv koji skladno dopunjuju motiv samih maraca, C. osmerac sa 8 maraka + 1 (vinjeta), gde je na sredini tabaka vinjeta sa prikladnim pratećim motivom. Poštanska uprava može izdati i prigodan blok kao svojevrsno izdanje koje može biti u seriji sa prigodnim markama, ali može biti i samo kao jedna marka.

Triptih – izdanje poštanskih maraka kod kojeg su tri različite marke neke serije međusobno povezane u celinu.

Trojac – izdanje poštanskih maraka u kojem su tri identične marke povezane u celinu.

Četverac – izdanje poštanskih maraka u kojem su četiri marke povezane u celinu.

Okrenuti par (Tete-Beche) – predstavlja izdanje poštanskih maraka kada su dve marke povezane zajedno, ali su štampane obratno jedna od druge. Takvi vodoravno okrenuti parovi su u kontekstu kolekcionarstva, tj. među filatelistima više cenjeni. Zapravo, Tete-Beche predstavlja grešku u štampanju, pri čemu marke mogu biti u uspravnom ili vodoravnom paru i imaju isključivo vrednost samo u kontekstu kolekcionarstva, tj. u finesama filatelističkog hobija vezanih za greške na poštanskim markama.

Neizdate poštanske marke – predstavljaju marke ili serije maraka koje su bile pripremljene za izdanje, ali sticajem raznih okolnosti nikada nisu plasirane u promet od strane poštanske uprave.

Pored prethodno navedenih grupa, odnosno kategorija filatelističke građe, postoji čitav niz finesa koje su proistekle iz filatelije kao kolekcionarstva, ali u kontekstu teme ovog rada, one nisu od posebnog značaja.[15]

Kada je reč o trajnom čuvanju filatelističke građe u arhivu, poštanske marke je neophodno držati u adekvatnim klaserima, tj. posebnim albumima izrađenim za potrebe filatelije. U tom smislu, adekvatni uslovi čuvanja i skladištenja sprečavaju neželjena fizička ili druga oštećenja filatelističkog materijala.

Ukratko o značaju poštanskih maraka kao medijuma za plasiranje državne i nacionalne ideologije

Kao što je već istaknuto, poštanske marke predstavljaju specifičnu vrstu medijuma kroz koji su od njihovog nastanka državni entiteti na državnom i opštem nacionalnom nivou plasirali određene ideološke poruke, odnosno različite forme državne propagande. U tom smislu, vizuelna rešenja i motivi na poštanskim markama predstavljaju jedinstvene istorijske izvore kroz koje se – uz akceptovanje hronološkog i prostornog konteksta plasiranja određene poštanske marke ili serije poštanskih maraka – mogu iščitavati konkretne političke manifestacije određenih političkih sistema, odnosno izučavati elementi državne i nacionalne propagande političkih subjekata. Generalno posmatrano, poštanska marka je zbog svoje rasprostranjenosti, kolekcionarske i propagandne privlačnosti, vremenom prerasla svoju prvobitnu frankaturnu namenu i postala je predmet posebne pažnje poštanskih uprava, kako u pogledu njenog grafičkog i likovnog oblikovanja, tako i u pogledu izbora tema, sadržaja i motiva.[16] U tom smislu iz današnje pozicije opservacije, poštanske marke treba percipirati i u kontekstu njihovog značaja kao nacionalnih obeležja država kroz koje se kvalitetnim oblikovanjem i načinom izrade, ali prvenstveno izborom i prezentacijom tema i motiva, domaćoj i međunarodnoj javnosti skreće pažnja na istorijska, kulturna, naučna, umetnička, sportska, pa i privredna dostignuća jedne države, a u određenom smislu i nacije. Upravo ovaj aspekt, vezan za fenomen nacije i nacionalnih identiteta, odnosno za poštansku marku kao medijuma za plasiranje nacionalne simbolike, predstavlja krucijalni segment vezan za filatelističke motive od samog početka korišćenja poštanskih maraka kao sredstva plaćanja poštanskih usluga. Ovakvo stanovište proizilazi iz činjenice da je izgled poštanske marke od samog njenog nastanka diktirala država (politički entitet) koji ju je plasirao, ali i iz frekventnosti upotrebe poštanskih maraka u svakodnevnoj upotrebi.

Kako bi se pravilnije sagledao značaj poštanskih marki kao medijuma za plasiranje državne i nacionalne ideologije, odnosno različitih segmenata iz dijapazona političke propagande, posebno treba ukazati na činjenicu da su u periodu kada su određene države usvajale poštansku marku kao sredstvo plaćanja poštanskih usluga, kompleksni procesi stvaranja nacionalnih identiteta u Evropi bili na vrhuncu. Ujedno, s obzirom na to da se radi o vremenskom periodu sredine i druge polovine devetnaestog veka, jasno je da je poštanska marka kao medijum za plasiranje ideoloških poruka imala nemerljivo veći značaj nego u savremenom kontekstu s obzirom na to da su u tom periodu sredstva informisanja bila nemerljivo slabije razvijena nego danas. Odnosno, motiv na poštanskim markama je zahvaljujući frekventnoj upotrebi poštanskih maraka mogao da vidi značajan broj stanovnika određene države, tj. pripadnika određene nacije, čime je zapravo poštanska marka kao produkt države služila za plasiranje korpusa ideja i ideoloških premisa konkretnog političkog subjekta. U tom smislu, značaj poštanskih maraka kao medijuma za plasiranje ideoloških poruka i sredstva državne propagande, ima analogije sa izgledom papirnog novca i kovanica koji su kao forma plaćanja u svakodnevnoj upotrebi bili najfrektventnije sredstvo za plasiranje ideologije moći države i vladara, pre svega uzimajući u obzir izrazitu dinamičnost njihovog prometa u društvu, tj. u svakodnevnom životu. Svakako, ovde je ipak neophodno napomenuti da je numizmatički materijal imao daleko veću frekventnost od poštanskih maraka, kao i da su kovanice još od antičkog i tokom celog srednjovekovnog perioda zapravo predstavljale krucijalni medijum za širenje moći ideologije vladara u različitim vremenskim i prostornim kontekstima. Većina prvih poštanskih maraka ili njihovih serija, u sklopu svog motiva, imale su prikazan lik aktuelnog monarha čime su ujedno igrale i značajnu funkciju u propagiranju ličnosti vladara određenih političkih subjekata, tj. državnih entiteta. Tako je i prva izdata serija poštanskih maraka u Kneževini Srbiji 1866. godine kao središnji motiv imala crtež portreta Mihajla III Obrenovića.

Opšte posmatrano, prvobitna usvojena matrica vezana za ikonografske motive na poštanskim markama se vremenom razvijala i dopunjavala novim formama, tj. temama, ali u suštini je uvek ostajala bazično nepromenjena, odnosno uvek je predstavljala osobenu formu za plasiranje indirektne ili direktne ideološke propagande državnih entiteta. U tom smislu, poštanske marke su svojim motivima koji su se mogli odnositi na isticanje pojedinih ličnosti, događaja ili drugog, suštinski uvek morale biti prihvatljive i korisne političkom sistemu određene države koji ih je plasirao.

Poštanske marke Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika bile su praktično u potpunosti korišćene u svrhu političke i ideološke propagande vladajuće Komunističke partije.

U savremenom društvenom kontekstu, usled razvoja informatičkog društva i medija, plasiranje državne ideologije kroz filatelistički materijal je drastično, odnosno skoro potpuno izgubilo smisao i upotrebiljivost u pravcu realne efektivnosti ove forme kao medijuma za plasiranje ideologije i propagande, ali je ipak u skladu sa specifičnim okolnostima istorijskog nastanka poštanskih maraka i razvoja njihovih motiva, ono do danas sačuvalo svoju uspostavljenu upotrebnu matricu. U skladu sa time, poštanske marke i danas predstavljaju medijum za plasiranje ideologije političkog entiteta, ali u kontekstu specifičnog i limitiranog tradicionalnog izraza, tj. na formalnoj međunarodnoj razini koja prvenstveno ima istorijski i kulturni karakter, a koji proizilazi iz samih specifikuma filatelističkog materijala. Odnosno, danas poštanske marke – kao forme nacionalnih obeležja država, a kroz izbor i prezentaciju određenih tema i motiva na njima – predstavljaju recidive ranijih vremena, ali ujedno i dalje služe za isticanje najznačajnijih istorijskih, kulturnih, naučnih, umetničkih, sportskih, kao i privrednih dostignuća jedne države koje je usmereno ka pozitivnom predstavljanju i međunarodnom imidžu država kao političkih subjekata. Međutim, za razliku od situacije do pre nekoliko decenija, to predstavljanje sadrži u sebi fomalnu i tradicionalističku premisu, odnosno ima osobeni formalistički, a ne realni uticaj kao nekada. Prema tome, iako danas motivi na poštanskim markama i dalje služe za reprezentativno predstavljanje određene (nacionalne) države, oni zapravo sadrže specifičnost jedne tradicionalne forme koja je proistekla iz kompleksnih društvenih tendencija devetnaestog veka i koja je, u kontekstu svog značaja kao medijuma za plasiranje ideologije, faktičku primenu i uticaj imala do pretposlednje decenije dvadesetog veka. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, jasno se zapravo može iščitavati višedimenzionalni istorijski, kulturni i društveni značaj filatelističkog materijala, tj. razlozi zašto poštanske marke treba posmatrati kao osobene istorijske izvore, a time i kao specifičnu formu arhivske građe.

Na kraju ovog dela članka treba istaći da proučavanje filatelističke građe kao medijuma za plasiranje državnih ideologija s obzirom na gabarit i kompleksnost teme umnogome prevazilazi okvire ovog teksta i da može predstavljati tematiku za čitav niz posebnih analiza. U tom smislu, ovom prilikom nije postojala tendencija da se ulazi dublje u ovu tematiku, već samo da se ukaže na osnovni korpus konstelacija koje su u vezi sa njom. 

FILUMENIJA: nalepnice kutija za šibice kao arhivska građa     

U etimološkom smislu, termin filumenija predstavlja kovanicu nastalu od grčke reči phill i latinskog izraza lumen koji je u upotrebu 1943. godine uveo britanski kolekcionar M. S. Evans (Marjorie S. Evans). Termin je, dakle, proistekao iz grane kolekcionarstva koja se odnosi na sakupljanje nalepnica sa kutija za šibice.[17] Početak hobija sakupljanja nalepnica sa kutija šibica pojavio se praktično sa izumom šibica i vremenom je preraslo u osobenu formu kolekcionarstva.[18] Najstarije do sada sačuvane nalepnice potiču iz druge polovine devetnaestog veka i zapravo je reč o omotima sa kutija hemijskih šibica. Najstarija do sada sačuvana nalepnica sa šibica kakve se i danas koriste datira iz 1829. Godine, a prvi kolekcionarski klubovi filumenista su osnovani krajem devetnaestog veka. Od početka dvadesetog veka nalepnice sa kutija za šibice sve češće se pojavljuju u evropskim državama i počinju ujedno postepeno da se koriste u komercijalne svrhe, odnosno kao sredstva reklamiranja. Frekventnost upotreba šibica i slaba razvijenost drugih medijuma oglašavanja tokom prve polovine dvadesetog veka konsekventno su dovele da nalepnice sa kutija za šibice predstavljaju izuzetno rasprostranjeno sredstvo za komercijalne svrhe. Paralelno sa razvojem industrije šibica, razvijao se i filumenistički hobi, a samim tim i klasifikacija filumenističkog materijala u kolekcionarskom kontekstu. Nakon Drugog svetskog rata filumenistički hobi je bio do te mere razvijen da su fabrike šibica proizvodile i plasirale čak posebne setove izrađene isključivo za kolekcionare.[19] U smislu kolekcionarstva, filumenija je kulminaciju dosegla od šezdesetih do osamdesetih godina dvadesetog veka, nakon čega postepeno opada.

Raritetna filumenistička građa sa početka i iz prve polovine dvadesetog veka. (IZVOR: Privatna kolekcija)

Do danas ne postoje precizni podaci koje svedoče o počecima nalepnica kutija za šibice na našim prostorima. Međutim, sudeći prema zbirkama privatnih kolekcionara, neosporno je da su nalepnice sa određenim motivima postojale već početkom dvadesetog ili još krajem devetnaestog veka. U tom smislu, posebno se interesantnim čine nalepnice sa kutija za šibice na kojima je izuzetno vešto predstavljen portret Petra I Karađorđevića, kao i ličnosti iz devetnaestovekovne srpske nacionalne istorije poput Karađorđa Petrovića. Veći broj različitih motiva, pre svega onih koji se tematski vezuju za komercijalne svrhe, ipak se pojavljuju tek nakon Prvog svetskog rata u kontekstu razvoja industrije šibica u Kraljevini Jugoslaviji. Ipak, daleko najveću ekspanziju u kontekstu nastanka filumenističkog materijala na našim prostorima, predstavlja ogroman broj različitih motiva koji su plasirani nakon Drugog svetskog rata od strane fabrika šibica „Dolac” i „Drava”. Zapravo, ove dve fabrike su učinile da SFRJ pored SSSR-a i ČSSR-a, predstavlja državu koja je izradila najveću količinu filumenističkog materijala na svetskom nivou u periodu nakon Drugog svetskog rata. Kako bi se shvatio istaknuti društveni, kulturni i istorijski značaj filumenističke građe, potrebno je ukazati na krucijalnu činjenicu da je reklamiranje na nalepnicama kutija od šibica sve do razvoja elektronskih sredstava informisanja bilo izuzetno frekventno, odnosno da je imalo krajnje naglašenu praktičnu upotrebljivost u svakodnevnom životu. Takođe, zbog frekventnosti upotrebe šibica do masovnije pojave upaljača, određeni politički entiteti, pre svega oni sa socijalističkim ideološkim habitusom, nalepnice kutija za šibice su koristili kao medijum za plasiranje ideoloških poruka, odnosno kao sredstva za političku i državnu propagandu.

Filumenistička građa iz perioda SSSR-a tematski posvećena “sovjetskom svemirskom programu”. (IZVOR: https://soviet-art.ru/)

Generalno posmatrano, celokupan filumenistički materijal, kako na našim prostorima tako i u svetu, prema tematici motiva nalepnica kutija od šibica u suštini se može podeliti u pet velikih celina: 1. Na filumenističku građu koja je imala komercijalnu funkciju. 2. Na filumenističku građu koja je imala političku funkciju, odnosno koja je služila u svrhu državne i političke propagande. 3. Na filumenističku građu sa različitim motivima koja je služila u edukativne svrhe. 4. Na filumenističku građu čiji su se motivi tematski odnosili na promovisanje kulturne i prirodne baštine, umetnosti i drugih karakteristika određene države. 5. Na filumenističku građu sa ostalim, uslovno neutralnim motivima koji nisu imali propagandnu, edukativnu ili komercijalnu funkciju. Svakako, prethodno navedena podela prema tematici motiva nalepnica kutija za šibice predstavlja samo najopštije arbitrarno grupisanje koje ima čitav niz podgrupa, odnosno koje nije koncizno definisano, već ga treba percipirati u kontekstu radnog okvira klasifikacije nastale za potrebe ovog članka.  

Filumenistička serija “Slava SSSR” plasirana 1972. godine u kontekstu obeležavanja jubileja pedesetogodišnjice od formiranja Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. (IZVOR: https://soviet-art.ru/)

Filumenistička građa u arhivima: mogućnosti u pristupu klasifikaciji i sistematizaciji filumenističke građe

Kada je reč o filumenističkoj građi, za razliku od filatelističke, ona u arhive nikada ne dospeva kao sastavni (fizički) deo drugih arhivskih dokumenata, tj. arhivalija. Odnosno, nalepnice kutija od šibica najčešće u arhiv mogu stići u okviru ličnih i porodičnih fondova, odnosno u formi već formiranih zbirki od strane kolekcionara kao fizičkih lica. Samo u izuzetnim slučajevima, ukoliko je delatnost tvorca fonda bila proizvodnja šibica (npr. ukoliko se radi o arhivskoj građi fabrike šibica kao pravnog subjekta), onda filumenistička građa dospeva iz registrature, odnosno kao sastavni deo određenog fonda. U ovakvim retkim slučajevima kada je npr. u određeni arhiv dospela građa od tvorca koji proizvodi filumenistički materijal (fabrika šibica), ona će biti sređena i odložena na trajno čuvanje u arhivu u okviru postojećeg fonda na način koji neće remetiti njegov unutrašnji poredak i jedinstvo. U tom smislu, filumenistička građa će biti sređena po principu provenijencije, čime će ujedno biti relevantno ispoštovan način rada stvaraoca filumenističke građe. Dakle, ovakvim principom sređivanja će biti adekvatno sačuvan poredak kakav je stvoren u samoj registraturi. Na isti način je potrebno sređivati i građu pojedinih udruženja građana, npr. klubova ili filumenističkih saveza. Ukoliko eventualno u prethodno navedenom slučaju ne postoji poredak u registraturi (nepostojanje ili nepravilno vođenje knjiga evidencije i dr.), filumenističku građu je potrebno sređivati po principu slobodne provenijencije. Međutim, prilikom ovakvog pristupa u sređivanju, za razliku od filatelističkog materijala uz koje postoje smernice koje se primenjuju u kolekcionarstvu, tj. filateliji, za filumenističku građu one nisu tako koncizno određene ili uopšte ne postoje. Svakako, kao i u slučaju filatelije, i za filumeniju se mogu koristiti postojeći katalozi, ali problem je što oni za mnoge države, uključujući i prostor bivše Jugoslavije, nikada nisu izrađeni, bez obzira na to što je SFRJ zapravo bila jedna od najvećih proizvođača filumenističkog materijala po broju serija i količini izrađenih nalepnica na globalnom nivou.

Filumenistička serija sa tematikom sporta iz SSSR-a. (IZVOR: https://soviet-art.ru/)

Ukoliko filumenistička građa u arhiv dospe kao sastavni deo ličnih ili porodičnih fondova (poklonom ili otkupom), najadekvatnije ju je ostaviti sređenu prema načinu na koji ju je razvrstao kolekcionar, tj. filumenista. Svakako, ukoliko se određeni arhiv u zavisnosti od količine filumenističkog materijala sa kojim disponuje, eventualno opredeli za formiranje posebne filumenističke zbirke, ona se, kao i u slučaju formiranja filatelističkih zbirki, može formirati na dva načina: 1. Arhiv može formirati filumenističku zbirku od filumenističkog materijala koji ima različitu provinijenciju. 2. Arhiv može formirati filumenističku zbirku nastalu od strane jednog kolekcionara (filumeniste), odnosno od strane konkretnog fizičkog lica. Svakako, na ovaj način filumenistička zbirka može zapravo predstavljati deo ličnog fonda pojedinca, odnosno u konkretnom slučaju se hipotetički podrazumeva situacija da je filumenistička građa u svom izvornom obliku u arhiv stigla kao poklon ili u formi otkupa iz privatne kolekcije. Samim tim, u kontekstu sređivanja ličnih i porodičnih fondova, ukoliko filumenistička građa predstavlja posebnu kategoriju (kolekciju nalepnica sa kutija od šibica nastalu delovanjem tvorca fonda – kolekcionara), ona će biti svrstana u šestu grupu, tj. u ilustrativni materijal. U takvom slučaju, filumenističku kolekciju je potrebno ostaviti uređenu prema načinu kako ju je razvrstao kolekcionar, tj. filumenista. Pristup koji podrazumava formiranje zasebne filumenističke zbirke, bez obzira na koji će ona od navedena dva načina biti formirana, ima značajnih prednosti, posebno što se ovakvim pristupom izbegava da filumenistička građa završi u mešovitoj grupi Varia.

Pod pretpostavkom da je filumenistička građa koja je došla iz različitih izvora, odnosno da filumenistički materijal u arhivu ima različitu provinijenciju i da arhiv želi da formira posebnu filumenističku zbirku, neophodno je akceptovati kriterijume koji postoje u okvirima filumenističke kolekcionarske prakse. U tom smislu, krucijalan značaj za sređivanje zbirke imaju adekvatni katalozi nalepnica kutija od šibica koji pružaju čitav niz validnih informacija koje se mogu iskoristiti kako za sređivanje zbirke, tako i za formiranje potencijalnog informativnog sredstva o njoj. Međutim, za razliku od filatelije gde postoje koncizno izrađeni katalozi, filumenija ni izbliza nema jasno definisana pravila, dok katalozi za brojne zemlje zapravo i ne postoje. Problem deficita tačnih informacija koliko je serija i filumenističkog materijala plasirano od strane fabrika „Drava” i „Dolac”, kao najznačajnijih proizvođača na prostoru FNRJ i SFRJ, do danas nije rešen. Odnosno, do danas se ne disponuje tačnim i pouzdanim informacijama koliko su serija i tiraža filumenističke građe ove dve fabrike tokom njihovog delovanja zapravo izradile. Kako bi se pružile osnovne smernice za sređivanje filumenističke građe, posebno one koja je nastala na bivšem jugoslovenskom prostoru, neophodno je u formi kratkog „predloga uputstva za sređivanje filumenističkog materijala” kao zasebne arhivske zbirke, pružiti pojedina metodološka uputstva.

Nalepnice kutija od šibica velikog formata političko-propagandnog karaktera iz SSSR-a. (IZVOR: Privatna kolekcija).

Ukoliko se filumenistička građa u arhivu nalazi u nesređenom stanju, a postoji namera da se formira zasebna zbirka, ili ukoliko nesređena stigne u određeni arhiv, prvo ju je neophodno identifikovati na validan način. Ukoliko ne postoji adekvatan katalog, vrši se identifikacija na osnovu vizuelnog izgleda nalepnica kutija od šibica, odnosno na osnovu motiva i svih natpisa na nalepnici. U tom pravcu, neophodno je odrediti zemlju porekla nalepnica kutija od šibica, tj. njihovo geografsko poreklo. Prilikom ovakve geografske identifikacije motiv ne mora biti presudan, već se primarno gleda ko je proizvođač čija se oznaka najčešće nalazi u okviru vizuelnog rešenja nalepnice. Ovakav pristup je isključiv i jedini validan s obzirom na to da su pojedine fabrike, poput „Dolca” i „Drave”, često pravile serije namenjene za strano tržište, tj. za eksport (npr. za Grčku, Ekvador i druge zemlje). U tom smislu, na ovakvim serijama se nalaze motivi i natpisi koji aludiraju na države u koje je vršen eksport određenih serija šibica, iako su one zapravo u navedenom slučaju proizvedene u Jugoslaviji, odnosno predstavljaju svedočanstvo o izvoznoj delatnosti njihovog tvorca kao industrijskog subjekta. Zbog deficita validnih podataka, za sada nije moguće odrediti hronološku atribuciju većine filumenističkog materijala nastalog na prostoru Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jogoslavije, kao što je to moguće utvrditi u kontekstu industrije šibica u ČSSR, SSSR i u većini drugih zemalja. Zbog toga je neophodno, ukoliko ne postoji katalog kao u kontekstu domaće industrije šibica (jugoslovenske filumenističke građe), sređivanju i razvrstavanju pristupiti po tematskom principu. Kao što je već istaknuto, filumenistički materijal se prema tematici motiva nalepnica kutija od šibica u suštini arbitrarno može podeliti u pet velikih celina sa nizom podgrupa koje mogu biti proizvoljnog karaktera. U tom kontekstu, za razliku od inostranog filumenističkog materijala o kojem se informacije mogu crpeti iz filumenističkih kataloga, kada je reč o proizvodnji šibica nastalih na prostoru Srbije, kao i na bivšem jugoslovenskom prostoru, tematski pristup u klasifikaciji i razvrstavanju predstavlja krucijalnu i za sada praktično jedinu validnu referencu. U skladu sa prethodno navedenim, filumenističku građu nastalu delovanjem domaćih pravnih subjekata (proizvodnje domaće industrije šibica) treba razvrstati na sledeće celine:

1. Filumenistička građa koja je imala komercijalnu funkciju – obuhvata nalepnice kutija od šibica koje imaju naglašeni reklamni karakter. U suštini, u ovu grupu spada dominantna većina filumenističke građe sa prostora Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, odnosno sa prostora FNRJ i SFRJ. U skladu sa time kada je filumenistički materijal nastao, neophodno je odrediti njegovu okvirnu hronološku atribuciju na sledeći način: A. period do formiranja Kraljevine SHS, B. period između dva svetska rata i C. period socijalističke Jugoslavije. Prema istom modelu vrši se i razvrstavanje inostrane filumenističke građe sa reklamnom funkcijom, odnosno razvrstavanju se pristupa na osnovu postojanja političkog entiteta u vreme kojeg je konkretan filumenistički materijal proizveden.

Primer komercijalne upotrebe filumenističke građe, odnosno filumenije kao sredstva poslovnog reklamiranja. Na fotografiji je reklama za čuvenu jugoslovensku fabriku obuće “Borovo”. Ovu filumenističku seriju je izradila Fabrika šibica “Drava”. (IZVOR: Privatna kolekcija).
Primer komercijalne upotrebe filumenističke građe, odnosno filumenije kao sredstva poslovnog reklamiranja. Na fotografiji je reklama za elektronske uređaje “Radio industrije Zagreb”. Ovu filumenističku seriju je izradila Fabrika šibica “Drava”. (IZVOR: Privatna kolekcija).

2. Filumenistička građa koja je imala političku funkciju – obuhvata nalepnice kutija od šibica koje su predstavljale medijum za plasiranje zvanične državne propagande i ideologije, odnosno  koje su služile u svrhu državne i političke propagande. U kontekstu jugoslovenskog prostora, filumenističke serije sa ovom tematikom su plasirane u nesrazmerno manjem broju od onih sa reklamnim karakterom i većinom su nastale u periodu FNRJ i SFRJ. U skladu sa time kada je filumenistički materijal nastao, neophodno je odrediti njegovu okvirnu hronološku atribuciju na sledeći način: A. period do formiranja Kraljevine SHS, B. period između dva svetska rata i C. period socijalističke Jugoslavije. Prema istom modelu vrši se razvrstavanje i inostrane filumenističke građe sa ideološkom funkcijom, odnosno razvrstavanju se pristupa na osnovu postojanja političkog entiteta u vreme kojeg je konkretan filumenistički materijal proizveden. U pomenutom kontekstu neophodno je napomenuti da su filumenističke serije sa naglašenom političkom atribucijom posebno bile karakteristične i dominantne u državama Varšavskog ugovora, odnosno tzv. socijalističkog lagera i to pre svega u SSSR-u, ČSSR-u, kao i u Mađarskoj Narodnoj Republici.

Filumenistička građa sa naglašenom političkom konotacijom iz 1959. godine. Fabrika šibica Drava. (IZVOR: Privatna kolekcija).
Filumenistička građa “Varšavski pakt – štit socijalizma”sa naglašenom političkom konotacijom iz Čehoslovačke socijalističke republike (ČSSR). (Izvor: Privatna kolekcija).

3. Filumenistička građa sa različitim motivima koja je služila u edukativne svrhe – obuhvata nalepnice kutija od šibica na kojima su različiti motivi, koje su služile u kontekstu edukacije poput, npr. zaštite od požara, pravila ponašanja u saobraćaju, rukovanje sa električnim instalacijama, ponašanje u prirodi, borbu protiv alkoholizma i slično. Filumenistička građa sa ovakvim motivima je karakteristična za period socijalizma i najčešće je plasirana na prostoru SSSR, ČSSR i SFRJ.

Filumenistička građa “Zaštita na radu”, koje je izradila Fabrika šibica Dolac sa edukativnim karakterom. (IZVOR: Privatna kolekcija).
Filumenistička građa “Zaštita od požara”, koje je izradila Fabrika šibica Dolac sa edukativnim karakterom. (IZVOR: Privatna kolekcija).

4. Filumenistička građa čiji su se motivi tematski odnosili na promovisanje kulturne i prirodne baštine, umetnosti i drugih karakteristika određene države – obuhvata nalepnice kutija od šibica na kojima su različiti motivi koje su služile promovisanju raznih aspekata kulturnog nasleđa, prirodne baštine, kao i promovisanju kulturnih događaja, odnosno izložbi. Filomenološka građa sa ovakvim motivima je karakteristična za socijalistički period. Najbrojniji filumenistički materijal ovog tipa plasiran je u ČSSR i SSSR.

Filumenističke serije Fabrike šibica Drava u dve boje koje su tematski posvećene reklamiranju kulturnog događaja “Izložbe LICE MEKSIKA” u Narodnom muzeju u Beogradu 1967. godine. (IZVOR: Privatna kolekcija)
Deo filumenističke serije Fabrike šibica Drava, tematski posvećen promovisanju “narodnih nošnji naroda Jugoslavije”. (IZVOR: Privatna kolekcija)

5. Filumenistička građa sa ostalim, uslovno neutralnim motivima koji nisu imali propagandnu, edukativnu ili komercijalnu funkciju – odnosi se na nalepnice kutija od šibica sa neutralnim i najčešće vizualno prijemčivim motivima koje mogu biti apstraktne, geometrijske ili u ređim slučajevima kompleksnije forme. Često je plasirana u međuratnom periodu, ali i nakon Drugog svetskog rata.

“Rase ukrasnih golubova”, filumenistička serija plasirana od strane Fabrike šibica Dolac predstavlja primer filumenističke građe sa tzv. neutralnim motivima. (IZVOR: Privatna kolekcija).

6. Filomenistička građa namenjena za export – karakteristična je isključivo za produkciju šibica na prostoru SFRJ. Obuhvata nalepnice kutija od šibica čiji su motivi prilagođeni zemlji u koju su šibice izvožene. Odnosno, jugoslovenske fabrike šibica „Drava” i „Dolac” su izradile čitav niz filumenističkih serija, odnosno nalepnica kutija od šibica koje su izvezene pretežno u zemlje Južne i Latinske Amerike, kao i u pojedine evropske države. Ovu građu je malo teže identifikovati zbog nepostojanja kataloga, ali ona predstavlja posebno značajan istorijski izvor iz kojeg se, izuzev karakteristika vizuelnog rešenja, mogu crpeti i informacije o komercijalnim praksama konkretnog tržišta, odnosno prilagođavanja motiva od strane jugoslovenske industrije šibica inostranom tržištu.

Filulumenistička građa proizvedena u SFRJ namenjena za tršište Ekvadora. (IZVOR: Privatna kolekcija)
Filumenistička građa proizvedena u SFRJ namenjena za tršište Grčke, Jemena i drugih država. (IZVOR: Privatna kolekcija)

Prema navedenoj klasifikacionoj šemi, kao što je već napomenuto, moguće je sređivati i filumenističku građu nastalu u drugim državama, iako je neophodno ukoliko je moguće u klasifikaciju uneti i koncizan hronološki aspekt za čije se određivanje informacije mogu crpeti iz filumenističkih kataloga i priručnika. Takođe, ovom prilikom treba napomenuti da filumenistička građa u svom fizičkom obliku može biti različitih dimenzija, ali ovaj segment nije bitan za pravilnu klasifikaciju i razvrstavanje u kontekstu arhivističke prakse.

Filumenistička građa “Autoput bratstvo-jedinstvo” sa političkom konotacijom, koje je izradila Fabrika šibica Dolac. (IZVOR: Privatna kolekcija).

Kada je reč o trajnom čuvanju filumenističke građe u arhivu, nalepnice kutija od šibica je neophodno držati u adekvatnim klaserima, tj. posebnim albumima izrađenim za potrebe filatelije. U tom smislu, adekvatni uslovi čuvanja i skladištenja sprečavaju neželjena fizička ili druga oštećenja filumenističkog materijala.

Jugoslovenska filumenistička serija edukativnog karaktera posvećena zaštiti šuma. Fabrika šibica Dolac. (IZVOR: Privatna kolekcija)

Ukratko o značaju nalepnica kutija za šibice kao reklamnog sredstva i medijuma za plasiranje državne ideologije

Kao što je već istaknuto, filumenistička građa predstavlja značajan ilustrativni istorijski izvor, pre svega u kontekstu proučavanja istorijata načina reklamiranja, crteža i grafičkog dizajna, ali i u smislu plasiranja edukativne i političke propagande, tj. ideoloških koncepata određenih političkih entiteta i njihovih kulturnih i prirodnih vrednosti. Za razliku od filatelije koja prema svojoj koncepciji predstavlja medijum pod direktnom kontrolom države, na šta je ukazano u prethodnom delu teksta, filumenistička građa nema ni izbliza tu oficijalnu težinu. Međutim, suprotno poštanskim markama, kutije za šibice su bile daleko frekventnije upotrebljavane u svakodnevnom životu sve do masovnije proizvodnje upaljača. U skladu sa time, one su bile idealne kako u kontekstu plasiranja reklama, tako i u formi plasiranja određenih ideoloških koncepata političkih sistema, svakako u periodu pre razvoja elektronskih medija. Njihova realna upotrebna vrednost u ovom kontekstu svakako je oscilirala i postepeno je opadala dok u potpunosti nije praktično nestala.

Filumenistička građa sa političkom konotacijom tematski posvećena NOB-u iz 1961. godine. Fabrika šibica Dolac. (IZVOR: Privatna kolekcija).

Kako bi se pravilnije ukratko ukazalo na specifičan značaj filumenije kao arhivske građe, tj. istorijskog izvora, neophodno je poznavati prostorni i hronološki kontekst njenog nastanka, odnosno plasiranja pojedinih primeraka ili serija u konkretnom društvenom i političkom kontekstu. Kao što je već istaknuto, filumenija pruža izvanredno svedočanstvo u smislu proučavanja poslovnog reklamiranja, a time i industrijskih premisa određene države. U tom smislu iz filumenističke građe, odnosno kroz vizuelna rešenja nalepnica kutija za šibice se mogu pratiti tendencije u kontekstu preteče grafičkog dizajna upotrebljenog u komercijalne svrhe. U ovom kontekstu posebno je interesantna filumenistička građa iz perioda Kraljevine Jugoslavije, ali i filumenistički materijal nastao tokom postojanja FNRJ i SFRJ. Kada je reč o nalepnicama kutija za šibice koje su vršile funkciju za plasiranje državne propagande, tematika motiva je veoma slična kao i u filateliji. Države istočnog lagera, tj. Varšavskog ugovora, tokom socijalističke epohe su izradile ogroman broj nalepnica sa različitim motivima koje nose istaknutu političku konotaciju i ideološku premisu, a koja je korespondirala sa političkim idiomima i ideologijom vladajućih komunističkih režima. U ovom kontekstu se posebno ističu motivi plasirani u SSSR koji se odnose na industrijska dostignuća, petoletke i glorifikaciju sovjetske ratne industrije, kao i sovjetskog svemirskog programa. Na prostoru SFRJ su takođe plasirane šibice sa motivima koje su vršile funkciju političke propagande, ali one su ipak daleko manje zastupljene od filumenističke građe sa reklamnim karakterom. Tzv. filumenistička građa čiji su motivi služili u kontekstu edukacije sa blago naglašenom političkom konotacijom, takođe predstavlja karakteristiku država realnog socijalizma. Tema ovakvih motiva kako u kreativnom tako i u vizuelnom kontekstu predstavlja posebno vrednu građu s obzirom na to da se kroz nju mogu pratiti društvene i političke tendencije koje su proisticale iz težnji državnih subjekata za prevenciju požara, alkoholizma, povreda na radu, ponašanja u saobraćaju, poljoprivrednu proizvodnju, profilaktičku vakcinaciju i čitavog niza drugih edukativnih programa. Kada je reč o filumenističkoj građi koja je vizuelno vezana za promovisanje kulturne i prirodne baštine, njena svrha je bila pozitivna promocija države, kao i u slučaju filatelističke građe na šta je već ukazano u prethodnom delu teksta.

Filumenistička građa sa političkom konotacijom iz Narodne republike Mađarske tematski posvećena godišnjici Oktobarske revolucije. (IZVOR: Privatna kolekcija)
Jugoslovenska filumenistička serija sa tematikom istraživanja svemira. Fabrika šibica Drava (IZVOR: Privatna kolekcija)

U savremenom društvenom kontekstu usled razvoja informatičkog društva i medija, plasiranje komercijalnih praksi kroz filumenistički materijal je drastično, odnosno skoro potpuno izgubilo smisao i upotrebiljivost u pravcu realne efektivnosti ove forme kao sredstva reklamiranja, iako se i danas povremeno sreće. S druge strane, filumenističke serije koje su imale edukativnu ili političku, tj. ideološku konotaciju, u potpunosti su nestale zajedno sa kolapsom socijalističkih sistema. U skladu sa prethodno navedenim, za razliku od poštanskih maraka koje i danas predstavljaju medijum za plasiranje ideologije političkog entiteta, ali u kontekstu specifičnog i limitiranog tradicionalnog izraza, realna upotrebljivost, a samim tim i proizvodnja filumenističkog materijala, danas predstavlja samo relikt prošlosti. Upravo zbog ove činjenice, njena vrednost kao specifičnog istorijskog izvora ima osobenu formu. Međutim, uprkos tome što je izgubio realnu društvenu upotrebljivost, u kontekstu kolekcionarstva, filumenistički materijal se i dalje plasira u izvesnoj meri, ali njega u poslednje tri decenije apsolutno nije moguće percipirati na isti način kao do pre tri decenije. Odnosno, retka filumenistička građa nastala nakon 1990. godine nema ni približnu sociološku i društvenu koncepciju i funkciju kao ona nastala u ranijim periodima, pa u tom smislu ne predstavlja ništa drugo do obične forme kolekcionarstva.

***

Na osnovu svega navedenog, jasno je da filatelističku i filumenističku građu, s obzirom na njen istorijski, kulturni i društveni značaj, treba percipirati kao specifičnu vrstu arhivske građe iz koje se uz akceptovanje prostornog i hronološkog konteksta kada je nastala, mogu crpeti brojne dragocene informacije o društvenim tendencijama političkih i industrijskih subjekata koje su je proizvele, a u kontekstu filumenije i istorijat poslovnog reklamiranja.

Fabrika šibica Dolac (SFRJ). Filumenistička serija “Poljoprivreda”. (IZVOR: Privatna kolekcija).

U prethodnom članku nije postojala tendencija da se zadire dublje u analize vizuelnih motiva predstavljenih na poštanskim markama i nalepnicama kutija od šibica, već samo da se ukratko ukaže na značaj i mogućnosti šireg dijapazona istraživanja koje mogu proisteći iz izučavanja filatelije i filumenije posmatrane u kontekstu arhivske građe kao osobenog istorijskog svedočanstva. Takođe, s obzirom na odsustvo bilo kakvih analiza vezanih za filateliju i filumeniju posmatranih kao istorijskih svedočanstava, a time i vrste arhivalija, težilo se iznošenju najosnovnijih karakteristika u formi specifične forme radnog okvira koji se odnosio kako na značaj, tako i na potencijalan tretman filumenističkog i filatelističkog ilustrativnog materijala u domenu arhivističke teorije i prakse.

Edukativna filumenistička serija “Borba protiv alkoholizma” sa sarkastičnim karakterom iz SSSR-a. (IZVOR: Privatna kolekcija).

FUSNOTE:

[1]      https://www.posta.rs/cir/filatelija/o-filateliji.aspx, pristupljeno: 11. 2. 2020.

[2]      Pored odrednice filatelija koja je izvedena od grčke reči philos (ljubitelj), postoji čitav niz drugih pojmova koji su izvedeni na osnovu ovog termina, poput: filatelistički, filatelista itd.

[3]      Reforma poštanskog sistema je uvela osnovnu promenu koja se ticala prakse da se poštanske pošiljke naplaćuju prema težini, a ne prema udaljenosti kao do tada (videti Golden 2009).

[4]      http://www.stampdomain.com/stamp_invention/kosir.htm, pristupljeno: 11. 2. 2020.

[5]     http://www.stampdomain.com/country/gb/RowlandHill_Biography.htm, pristupljeno 11. 2. 2020.

[6]      Poštanska marka, žigosana poštanskim žigom u okviru poštanskog sistema neke zemlje, nalepljena na bilo koju poštansku pošiljku, predstavlja potvrdu o plaćenoj i naplaćenoj poštarini za određenu vrstu poštanske usluge u prenosu pošiljke od pošiljaoca do primaoca. Kao sredstvo rada pošte, poštanski žig je zapravo predstavljao identifikacioni element vremena i sredine u kojoj je korišćen. On nije nastao u jednom istorijskom trenutku, ni na jednom mestu, već je primena poštanskih žigova bila uslovljena ubrzanim razvojem i modernizacijom poštanske službe poput otvaranja novih pošta, ali i većom količinom poštanskih pošiljki u prometu (videti: https://www.posta.rs/cir/filatelija/o-filateliji.aspx, pristupljeno: 11. 2. 2020).

[7]      https://www.posta.rs/cir/filatelija/postanske-marke.aspx, pristupljeno: 11. 2. 2020.

[8]      U Beogradu su 2002. godine pronađeni dokumenti beogradskog đumruka (carine) sa datumom 13. oktobar 1839. godine na kojima se nalazi istovetni žig kao i na dvanaest pisama poslatih sa Pošte u Beogradu 25. maja 1840. godine.

[9]      Poštanske marke koje same za sebe čine celinu nazivaju se pojedinačnim izdanjima.

[10]    Serije ili niz poštanskih maraka obuhvata najmanje dve ili više poštanskih maraka koje imaju zajedničku temu, a vrlo često i zajednička grafička obilježja. Poštanske marke koje same za sebe čine celinu nazivaju se pojedinačnim izdanjima. Kod vrednovanja serija poštanskih maraka od ključne je važnosti da su sve marke u seriji u kompletu. Serije poštanskih maraka mogu biti redovne ili prigodne. Ukoliko su redovne onda se mogu svake godine proširavati s novim markama. Broj maraka kod prigodnih serija je unaprijed poznat i nepromjenjiv (videti: http://www.filatelija.net/slovos.html, pristupljeno: 12. 2. 2020).

[11]    https://www.posta.rs/cir/filatelija/postanske-marke.aspx, pristupljeno: 13. 2. 2020.

[12]    https://www.posta.rs/cir/filatelija/postanske-marke.aspx, pristupljeno: 13. 2. 2020.

[13]    Mnogi arhivi prema spoljnim, tj. formalnim obeleležjima, formiraju posebne zbirke pečata i žigova (videti Filipović, Škordić, Marković 2016, 53).

[14]    Vinjeta je slika koja povezuje marke u tabaku (jedna ili više njih) i na kojoj je prikazan adekvatan prateći motiv. Ima estetsku primenu i služi da poboljša ukupan vizuelni i grafički izgled tabaka.

[15]    Svakako ove finese mogu biti potencijalno korisne u kontekstu eventualnog organizovanja arhivističkih izložbi na kojima se, između ostalog, prezentuje i filatelistička građa. Odnosno, mogu služiti za tehničku i grafičku deskripciju poštanskih maraka i serija, iako prethodno navedeno više spada u domen filatelije kao grane kolekcionarstva, nego što ima dodirnih tačaka sa arhivistikom.

[16]    https://www.posta.rs/cir/filatelija/o-filateliji.aspx, pristupljeno: 17. 2. 2020.

[17] http://phillumeny.info/, pristupljeno 28. 2. 2020.

[18] http://www.phillumeny.com/, pristupljeno 28. 2. 2020.

[19] http://phillumeny.info/, pristupljeno 28. 2. 2020.


BIBLIOGRAFIJA

Golden, J. Catherine. 2009. Posting It: The Victorian Revolution in Letter Writing. University Press of Florida.

Hill, H. W. Colonel 1940. The Fight for the Penny Post. London: Frederick Warne & Co.

Ivanović, Jožo. 2010. Priručnik iz arhivistike: I. Dio. Zagreb: Hrvatski državni arhiv.

Филиповић, Вера, Шкордић, Љубинка и Марковић Александар. 2016. Архивистика – Предавања. Београд.